"Predlažemo joj da počne već jednom isplaćivati obećana obeštećenja slavonskim svinjogojcima pogođenima bolešću koja se mogla spriječiti ili barem bolje kontrolirati", kaže SDP
ŠTO MINISTRU ĆORIĆU ZNAČI ODLUKA UPRAVNOG SUDA? NIŠTA!
Piše: Slaven Dobrović
Debela sjena godišnjih odmora, idealno vrijeme za javne rasprave o delikatnim temama poput GUP-a glavnog grada ili za potiho skandalozno i upitno ponovno izdavanje Okolišne dozvole za potpuno promašeni CGO Marišćina. Slično poštivanje javnog mišljenja i političkog pluralizma od koalicijskih partnera vladajućih.
Nije li gubitak okolišne dozvole za rad CGO Marišćina na Upravnom sudu zbog brojnih problema i višegodišnjeg širenja smrada iz “modernog” centra za obradu smeća bila prilika za svojevrsni “reset” državnog pristupa ovom komunalnom pitanju?
Prilika za otklon od interesnih skupina koje u ime Hrvatske troše EU i nacionalna sredstva na promašeni koncept i pogrešnu tehnologiju?
Primjer takvog trošenja, makar se u statistici povlačenja EU sredstava bilježi kao uspjeh, jest upravo ovaj CGO iznad Rijeke, već prilično poznat po neuspjehu u ispunjavanju projektiranih vrijednosti, po velikim financijskim problemima i za grad Rijeku i Primorsko-goransku županiju, a možda ponajviše i po dugotrajnom smradu koji se iz centra gotovo kontinuirano širi i zbog kojeg prosvjeduju stanovnici Viškova, koji su uostalom, udruživši se i digli te dobili tužbu na Upravnom sudu u Rijeci.
No, nadležni ministar, po već viđenom pristupu i poštivanju suda čeka koji tjedan te ponovno izdaje Okolišnu dozvolu, ne mareći ni za čim posebno, pa niti što je lokalno stanovništvo, protivno najavama u skupo plaćenoj projektnoj dokumentaciji izloženo ugrozi temeljnih životnih uvjeta.
Stoga, nema još uvijek nade da će se izdašni EU fondovi, barem što se gospodarenja otpadom tiče, ulagati u opću javnu korist.
Korist za sada ostaje jedino u rukama klijentelista i lobista, što domaćih, što stranih.
Kamo sreće da se takvom lakoćom financiraju sortirnice, kompostišta i centri za ponovnu uporabu, bez čega nije moguće otpad kao sirovinu vratiti u gospodarstvo.
To je kružno gospodarenje otpadom o čemu uostalom govori i sam ministar, makar djelima to ne pokazuje, ustrajući u tome da investicijski primat daje megalomanskim centrima poput Lećevice, Babine gore, Lučino razdolje i sličnim.
Svi od reda smješteni na krajnje problematičnim lokacijama, a po sadržaju nesposobni ispunjavanju sektorskih ciljeva.
Baš kao već izgrađeni Marišćina i Kaštijun.
Najčitanije
Više iz kategorije
Svinjogojcima nije pruženo objašnjenje zašto su za zonu zaštite i zonu nadziranja određene iste mjere. Svinjogojci se pitaju, kad se već radi na smanjenju populacije svinja kako bi se zaustavilo širenje virusa, zašto se ne dozvoli ili naredi klanje za vlastite potrebe nakon kliničkog pregleda od strane veterinara u zoni nadziranja?
