Uz već tradicionalne popratne programe ZagrebDox ove godine donosi i tri nova, među kojima je Slow Dox posvećen filmovima koji se opiru komercijalnom i trendovskom prikazivanju dokumentarističkih tema.
Nenad Puhovski, direktor Festivala kaže kako je riječ o programu koji pokušava napraviti nešto kao što je, na području gastronomije, ‘slow food’.
“Takvi se filmovi nastoje oduprijeti komercijaizaciji i jednom univerzalnom filmskom jeziku koji je u komercijalnoj, pa i u komercijalnoj dokumentarnoj kinematografiji u jako brzom ritmu, nepromišljenom brzanju i izmjenama tempa, situacija, sugovornika”, napomenuo je.
Puhovski dodaje kako slow movies žele dati ljudima vremena da polako razmisle o onome što gledaju, a to je i u skladu sa željom ZagrebDoxa da radi na što boljem programu za publiku koja je vrlo zahtjevna, raznolika i koja nakon projekcija ostaje razgovarati o filmovima.
“To je nešto što je na rubu art filma, neki bi rekli eksperimentalnog doxa, ali postoji pubilka i za tu vrstu filmova”, rekao je.
Program Slow Dox nazvan prema istoimenu filmskom podžanru, gledateljima nudi posebnu vrstu doživljaja u filmovima koje odlikuju dugi kadrovi, minimalizam, opservacija i malo ili gotovo ništa radnje.
Tu je i film “Njezina kuća obuzeta snom” Scotta Barleya, jednog od rodonačelnika tog pokreta. “Ovaj dugometražni filmski noćni prizor istovremeno je noćna mora i romantično putovanje neukroćenom divljinom, ali i apokaliptična vizija. Izmjenjujući polako slike sjenovitih i naoko pustih krajolika, Barley je zaogrnuo prirodu plaštem nepristupačne tajnovitosti, transcendentalnog počinka i jezovitih očekivanja”, ističe se u najavi filma.
Film “Walden” vizualnog umjetnika, dramatičara i filmskog redatelja, Daniela Zimmermanna opisuje “suprotan smjer” jedne od središnjih trgovinskih ruta sirovog materijala, od južnoameričke prašume do Zapadnje Europe i na vrlo suptilan način, kroz trinaest panoramskih kadrova, ukazuje na paradoksalnu logiku današnje ekonomije.
Poljska redatelica Ewa Podgorska u filmu “Dijagnoza”, svom prvijencu prikazanom na IDFA-i, bavi se procesom takozvane urbane psihoanalize, metode koja, kroz iskustva stanovnika nekog grada, pokušava detektirati gradske neuroze.
Autorica isprepliće snimke života, sjećanja i emocija stanovnika sa subjektivnim snimkama njihovih gradova, otkrivajući nesvjesne slojeve, ne samo stanovnika, nego i gradova u kojima oni žive.
“Na planini” je kinesko ostvarenje Yanga Zhanga o životu, umjetnosti i kulturi u izoliranom selu u kineskoj pokrajini Yunan. Ondje živi umjetnik Shen Jianhua koji je nakon doseljenja iz Šangaja otvorio školu slikanja. Zatvorenu lokalnu zajednicu podučava umjetnosti, a redatelj stvara lirski dokumentarac o tradicionalnom načinu života u Kini.
(Hina)