Te su životinje teški individualci. Svaka ima drukčiju “frizuru” – dok jedna izgleda kao da ima šiške, drugu krasi “punk” čuperak, razlikuju se i po boji vune, a različite su im i osobnosti. Neke su znatiželjnije, a neke kao da glume „mudraca“. Kreću se, pak, gotovo sinkronizirano – kad jedna krene, često se pokrene cijelo stado, a događa se i da istodobno okreću glave te zajedno promatraju ljude.
Riječ je o alpakama, južnoameričkim životinjama koje odnedavno stanuju i u Slavoniji. Eponina farmica u Normancima dom je alpakama, ali i prepoznatljivim Valais ovcama, mini kozama, zečevima, kokoškama… Iza ideje nastale, kako ističu, „iz ljubavi prema životinjama i želje da se ta ljubav podijeli“, stoje Aleksandar Kibel i Ivan Ptičar Kibel. Jedan je kardiolog, a drugi profesor povijesti.
– Jako volimo životinje, a rekreativno se bavimo jahanjem već dulje vrijeme i držali smo svoja dva konja u jednom konjičkom klubu u Baranji. Imali smo želju osnovati malo imanje s jahalištem i prebaciti na njega svoje konje, a ostvarili smo ju nakon što smo u Normancima pronašli idealno zemljište iza kojega je samo priroda: njive i šume, kroz koje možemo u miru jahati. Maštali smo i da imamo mini koze jer su to strašno simpatična, inteligentna i živahna mala bića pa smo i njih uselili na našu farmicu. Rodila se, potom, ideju da dovedemo i alpake, koje su zaista divna i vrlo posebna anti-stresna bića. Kako to već biva, nabavili smo i Valais ovce, koje slove za najslađe ovce na svijetu, pa japanske svilene kokoši, ovnoglave kuniće, i na kraju smo se našli u situaciji da imamo pravu malu farmicu. Osnovna motivacija je bila da to bude naša oaza za bijeg iz grada i od stresne svakodnevice, gdje ćemo uživati u jahanju, druženju sa životinjama i uobičajenim poslovima na farmici. No, kada se pročulo za našu farmicu, počeli smo dobivati sve više upita za moguće posjete, i s obzirom na velik interes, odlučili smo ju otvoriti i za posjetitelje te osmisliti vođene ture i druge usluge – započinje Aleksandar Kibel. Ispred imena ovog kardiologa podugačak je niz kratica, konkretno izv. prof. prim. dr. sc., no na farmici uskače u sasma drukčije cipele – hvata se vila, lopate, čekića, motorne pile pa hrani životinje, pravi im nastambe…
Kako su učili o brizi za stanovnike farmice i koliki je to bio izazov, s obzirom da je riječ i o životinjama koje nisu s našeg područja?
– Već smo imali puno iskustva s konjima, psima, glodavcima, pticama i drugim životinjama, a kad su u pitanju egzotičnije vrste kao što su alpake, osim što puno čitamo i istražujemo, imamo i stalne konzultante u Austriji, iz uzgajališta u kojem smo kupili alpake, s kojima se redovito savjetujemo. Izazov je u Hrvatskoj što veterinari nemaju iskustva s alpakama, a i naši birokratski sustavi se nisu s ovim vrstama suočavali, pa ste često u nekakvom limbu kada treba nešto rješavati. Jedna od naših alpaka je i trudna i u srpnju očekujemo prinovu pa se sad već pripremamo za taj događaj i sve izazove koje on sa sobom nosi. Veliki izazov je bio naći i stručnjaka koji zna šišati alpake i ima adekvatnu opremu, s obzirom da se to jako razlikuje od šišanja ovaca. Uspjeli smo pronaći ekipu stručnjaka u Mađarskoj koja je došla k nama i obavila šišanje, koje je obavezno za sve alpake svakog proljeća. Tako da nije lako, ali kad imate puno ljubavi prema životinjama, onda uspijete prebroditi izazove – priča Kibel.
Alpake pripadaju skupini južnoameričkih kamelida – u istoj su porodici kao deve i ljame. Cijenjene su jer imaju izrazito miran i simpatičan temperament, znatiželjne su i zanimljive, a ljudski kontakt s njima djeluje antistresno. Imaju iznenađujuće meku vunu pa ih ljudi vole maziti. Ali najvažnije: jednostavno su preslatke.
– Naše alpake su se dobro prilagodile na Slavoniju. Snijeg tijekom zime im uopće ne smeta jer su prilagođene na hladne klimatske uvjete, a na proljeće se šišaju i ne izlažu se jakom suncu tako da im je kod nas udobno tijekom cijele godine. Zanimljivo je da komuniciraju tihim zujanjem, često proizvode tiho “hmmmmm”. Alpake izuzetno rijetko pljuju na ljude, nama se to još nije dogodilo, moraju se osjećati baš jako ugroženo da bi pljunule na čovjeka. Ali smo ih povremeno vidjeli kako pljuju jedna na drugu. Nevjerojatno su fotogenične. Za razliku od mnogih životinja koje ignoriraju kameru, alpake često dugo gledaju ravno u ljude, naginju glavu, prilaze objektivu… Zato na Eponinoj farmici redovito nastaje hrpa smiješnih fotografija – nadovezuje se pak Ivan Ptičar Kibel.
Valais ovce porijeklom su iz istoimenog švicarskog kantona, a često ih se neslužbeno naziva “najslađim ovcama na svijetu”. Posebne su jer imaju potpuno crno lice, crne uši, crna koljena i gležnjeve, spiralne rogove i ekstremno gustu, kovrčava bijelu vunu. Kontrast crnog lica i ogromne “pahuljaste” vune daje im izgled plišane igračke. Jako su pitome, društvene i znatiželjne, a i prilično su rijetka pasmina, pogotovo na našim prostorima. I ženke i mužjaci imaju rogove, a odlične su za fotografiranje na društvenim mrežama pa su zbog fotogeničnosti na Instagramu i Tik Toku i postale viralne.
Zanimljivo je, pak, kako se najviše smijeha na farmici čuje na kozjem dijelu.
– Koze su iznimno znatiželjne i stalno istražuju: guraju nos gdje ne treba, provjeravaju džepove, torbe, kante, testiraju ograde i vrata, skakuću, trče, maze se. Vrlo su društvene i ekspresivne, reagiraju na ljude, gurkaju jedna drugu, igraju se naguravanja i s ljudima, često izgledaju “dramatično”. Njihova mimika i govor tijela ljude povremeno asociraju na ponašanje pasa. Jako su inteligentne i razigrane, i imaju energiju koja dominira prostorom pa često privuku najviše pažnje – prikazuju vlasnici.
Eponina farmica malo je imanje osmišljeno za boravak u prirodi i neposredan susret sa životinjama. U tom smislu, simbolično je i njezino ime.
– Epona je keltska božica povezana s konjima, plodnošću, zaštitom putnika, jahanjem i štalama. Epona, prema mitologiji, štiti konje i druge kopitare, a štiti i putnike, dakle goste koji će doći, pa nam se ime Eponina farmica činilo idealnim za našu malu prijateljsku oazu sa životinjama – pojašnjava Aleksandar Kibel.
Osim štala, sedlarne, jahališta i pašnjaka, na farmici je i velika sjenica za odmor i druženje. Posjetiteljima su dostupne vođene ture tijekom kojih mogu upoznati životinje, hraniti ih, maziti, a na zahtjev je moguće i jahanje. Farma organizira i dječje rođendane, edukativne radionice te sezonska događanja za djecu i odrasle tijekom godine.