Vedran Jerković, voditelj je Mostovog savjeta za financije, gospodarstvo i poduzetništvo. Bivši vaterpolski reprezentativac, dugogodišnji igrač zagrebačke Mladosti, živio je i igrao i u Italiji, Španjolskoj i Rijeci. Bio je europski klupski prvak, europski viceprvak s hrvatskom vaterpolo reprezentacijom, dvostruki prvak Hrvatske i nositelj najvišeg državnog odlikovanja za sport „Red Danice s likom Franje Bučara“.
Vedran je bio vlasnik nekoliko tvrtki koje su se bavile trgovinom, ugostiteljstvom i poslovnim savjetovanjem. Njegov “Core business” se bavio ugostiteljstvom. Bio je i vlasnik restorana i cateringa. Klijenti su mu bili Ured Predsjednika, RBA, Belupo itd…
Nakon teške obiteljske situacije i borbe za kćerkin život i zdravlje, radio je u “Amrestu”. “Amrest” je najveći franšizer za lanac brze hrane “KFC” u Europi. Business management edukaciju je dobio u sklopu njihove privatne akademije Leadership University of Amrest.
Vedran i njegova supruga imaju malu tvrtku koja se od 2011. godine bavi proizvodnjom organske kozmetike. Kaže uz ponosan i zadovoljan smiješak kako je u tom poslu njegova supruga glavna, a on pomaže operativno i managerski.
*Ističete kako su sportski uspjesi itekako povezani s vašim zanimanjem, interesima i ciljevima.
Da, upravo tako. Osim trofeja i nagrada, sport mi je dao još nešto. Izgradio je u meni organiziranost, timski duh, predanost, želju za borbom, nikad ne odustaj i stav kako je sve moguće.
*Kako ste završili u poduzetničkim vodama?
Potječem iz poduzetničke obitelji, tako sam po završetku vaterpolo karijere 2005. godine, krenuo u tom smjeru. Do tog trenutka sam, slušajući druge, mislio da ljudi pretjeruju s negativnim pričama o Hrvatskoj državi koja nimalo ne mari za one koji pune taj proračun, koji stvaraju dodanu vrijednost, koji zapošljavaju ljude. Ali sam se osvjedočio da je to, na žalost, zaista tako. Tada su se pojavile naznake da se suprotstavim takvom sustavu i da ga mijenjam.
*Do kada ste bili poduzetnik?
Tu poduzetničku borbu sam živio svaki dan do 2013. godine i trenutka koji je nepovratno obilježio naš obiteljski život kada je moja mlađa kćer Tonka doživjela moždani udar uzrokovan jednom iznimno rijetkom bolešću krvnih žila. I postala djevojčica s posebnim potrebama. Tada sam napustio poduzetništvo, posvetio se obitelji, ali me upravo ta situacija kasnije odvela u jednom drugom smjeru. Kada se Tonka malo oporavila, ukazala mi se prilika za rad na managerskoj poziciji u jednoj velikoj američkoj kompaniji. Radio sam 10-12 sati i napredovao do mjesta zamjenika regionalnog direktora. Istovremeno sam bio posvećen kćeri i njezinoj borbi s bolešću. Taj tempo me prilično očvrsnuo.
Kako to da ste ae odlučili baviti politikom i zašto Most?
Ne mogu reći da sam donio odluku tipa – evo, od danas ću ja biti političar i baviti se politikom. Politika i Most su spontano ušli u moj život. Štoviše, smatram da u politici treba biti što manje političara kakvih su obilježile političke strukture od hrvatske samostalnosti. Ja nisam takav političar niti to ikada želim biti. Ja sam samo običan građanin Lijepe naše koji je odlučio ostati i boriti se za jednu drugačiju Hrvatsku od ove kakvu sada imamo. I volio bih da je takvih ljudi što više. Znate kako se kaže – da bi zlo napredovalo dobri ljudi samo moraju činiti ništa.
*Kako ste se angažirali u Mostu?
Presudni trenutak je bio upoznavanje s Antom Čikotićem 2013. godine. To su oni trenutci kad odmah klikneš s nekim, a s Antom se dogodilo upravo to. On je tada radio na jednom sjajnom projektu koji se zvao KISS (Klub Izvrsnosti Svih Struka). Misao vodilja je bila da se okuplja stručne ljude i da se radi na konkretnim inicijativama kako bi se olakšao život poduzetnicima, štitio okoliš, ukazivalo na nepravilnosti, korupciju i kriminal vladajućih struktura. To mi se strašno svidjelo, a pogotovo Antina zarazna energija i ideje koje su samo izlazile iz njega.
*Jeste li već tada postali politički aktivni?
Moj prvi ozbiljniji doticaj s Mostom se dogodio nakon izbora 2015. godine kada je bilo potrebno da upregnemo sve snage kako bi izgradili Most i nepovratno promijenili Hrvatsku. Tada sam upoznao i današnjeg organizacijskog tajnika Natka Felbara.
Tada shvatiš da jedan pokret u kojem su ljudi poput Ante i Natka nikako ne može biti pogrešan izbor. A kad još upoznaš ostatak ekipe na čelu s Božom, jednostavno znaš da je Most jedini ispravan odabir. Most je jedan nevjerojatan spoj ljudi koji imaju zajedničku crtu poštenja, nepotkupljivosti, upornosti i jednog inata ili dišpeta na način da što nas se više gazi to smo jači i odlučniji u nastojanju da Hrvatsku promijenimo iz temelja.
* Vodite Mostov savjet za financije, gospodarstvo i poduzetništvo.
Velika mi je čast što vodim taj savjet, a do suradnje je došlo kada me koordinator programskih savjeta Antonio Pešut pozvao da se pridružim. Pokret ostanka je izuzetno važna platforma preko koje smo uspjeli artikulirati naše inicijative i prijedloge. U ožujku sam postao voditelj Savjeta i sjajan je osjećaj surađivati s timom fenomenalnih ljudi koji promišljaju ekonomiju potpuno drugačije od onoga što smo imali prilike vidjeti od naših političkih elita do sada.
* Što vidite kao najveći problem?
Na žalost, Hrvatska je na 12. mjestu u svijetu po kompleksnosti poreznog sustava i poreznoj presiji, na 51. smo mjestu na Doing business ljestvici lakoće poslovanja, 92. mjesto zauzimamo kad su u pitanju ekonomske slobode, a prema podacima Eurostata u svim relevantnim ekonomskim pokazateljima smo na samom začelju u EU. Ono što je žalosnije od ovih činjenica je što nema naznaka da se stvari mijenjaju. Zadnji Country Report koji smo dobili od EU vrvi riječima nema napretka i ograničen napredak. Jedna Estonija, koja je 1995. imala realni BDP 30% niži od Hrvatske, danas postavlja svjetske standarde kad je u pitanju poduzetništvo, porezni sustav, lakoća poslovanja i obrazovanje. O Češkoj i Slovačkoj da i ne govorim. Može se. Sve se itekako može. Ako se želi.
*Što treba učiniti da se ova situacija promijeni?
Kuću gradimo od temelja, zar ne? Tako u Hrvatskoj sve mora početi demografskom obnovom. Obitelj i ostanak ljudi u Hrvatskoj su temelj. Puno smo mogli pročitati u zadnje vrijeme o razno raznim demografskim inicijativama naših vlastodržaca. Ali to je sve sekundarno o čemu oni pričaju i blaga kamilica. Najjača demografska obnova će započeti pravnom i pravednom državom za sve! To je ključ. Ljudi odlaze jer su umorni od nepravde. Sljedeći korak je temeljita rekonstrukcija obrazovanja, da kroz obrazovni sustav naučimo djecu „loviti ribu“, da obrazovni sustav razvija kreativnost i poduzetnički duh kod djece od malih nogu, a ne da ih bombardiramo, za njihovu dob, potpuno neprimjerenim podatcima.
Na sve ovo se nadovezuje reforma javne uprave i stavljanje rashodovne strane proračuna pod kontrolu, reforma mirovinskog i zdravstvenog sustava. To su sve koraci koji se moraju učiniti kako bi se porezno rasteretilo poduzetništvo i plaće. Jer je nebrojeno puta dokazano da niski porezi šire poreznu bazu i dovode do većih poreznih prihoda. I to je onda win-win kombinacija za sve; građane, poduzetnike i državu. Puno puta sam čuo od ljudi da se ovdje ne može ništa promjeniti. Treba samo izaći na izbore pa će ljudi vidjeti kako se stvari mijenjaju. Narod mora shvatiti da je on vlast.
*Poduzetništvo je Mostu izuzetno važno
Mislim da neću otkriti toplu vodu kad kažem da je najveći problem poduzetnika u Hrvatskoj porezna presija, zatim preko 500 parafiskalnih (neporeznih) davanja koje poduzetnici plaćaju i spor i neučinkovit državni aparat. Mogao bih slobodno reći da plaćamo usluge na nivou hostela po cijeni hotela s 5 zvjezdica. Gdje država i vlast nikako da poduzetnicima postanu partneri već se isključivo ponašaju kao blagajnici.
I to bi pod hitno promijenio kako ne bi više svjedočili apsurdima gdje se ispisuju astronomske kazne zbog velikog ili malog slova, par kuna viška u blagajni ili vezali lisicama zaposlenici ugostiteljskih objekata usred turističke sezone pred šokiranim turistima.
U Mostu radimo punom parom na izradi zakonskih prijedloga koji su usmjereni isključivo na poticanje i olakšavanje poduzetništva. To je jedini ispravan put i siguran sam kada bi se prihvatile Mostove zakonske inicijative, imali bi već u prvoj godini primjene istih itekako vidljive rezultate. Najvažnije je poduzetništvo rasteretiti poreznih davanja. Sveukupno radimo u ovom trenutku na 20-ak zakonskih prijedloga, inicijativa i analiza. Smatramo da poduzetnici zaslužuju podršku. Da ih država prestane gledati kao neprijatelje i počne uvažavati kao partnere.