Trebaš li kupiti skupi auto i pokazati svojoj okolini da si uspješan?

Držim ja u jednom gradu, nevezano za fakultet i studente, višednevne edukacije o motivaciji i samomotivaciji i za vrijeme neke rasprave o tome koliko je važan materijalni status, upita me jedan mladić, onako vrlo bahato i bezobrazno: “Profesore, u čemu je problem da ja, ako budem imao puno novaca, kupim izrazito skupi auto?“

Zastao sam i nisam znao što da mu odgovorim. No, hinio sam da znam odgovor jer sam znao da ako mu ne odgovorim moje je predavanje i moj ugled među svim tim ljudima u toj dvorani nepovratno otišao kvragu.

Popijem malo vode kako bih dobio na vremenu i odgovorim mu: “Ne vidim problem da kupite taj auto ako ga kupujete zbog sebe i zbog toga što vi želite imati taj auto. Ako ga kupujete zbog toga da vas drugi vide i da njima date do znanja da imate novaca te da vam se zbog toga dive i da vas poštuju, onda vi imate problem, a ne ja…“

Nisam bio siguran jesam li mu dobro odgovorio, nisam siguran ni danas, ali sam osjetio da je pritisak u punoj dvorani splasnuo…

Zapravo je nevjerojatno koliko često, bilo preko skupog auta, bilo preko nekog drugog statusnog simbola, hranimo svoj ego. Ego, ta zvijer koju hranimo cijeli svoj život na kraju opet umre gladna. U čemu je kvaka?

Naši prijatelji i okolina trebaju nas voljeti i poštivati zbog onoga što mi jesmo, zbog naših karakternih crta (osobina ličnosti), zbog naše inteligencije, poštenja, duhovitosti, našeg ponašanja… To je, dakako, mnogo teži put, puno je brže i jednostavnije dobiti poštovanje drugih jer vozimo neki ‘bijesni’ auto.

Ne mogu ne biti zločest i ne sjetit se onih priča o gastarbajterima koji kupe skupi auto na kredit i dođu kući na godišnji, a nemaju kune u džepu, ili sve one koji se slikaju da su na nekom putovanju (ako treba i uz pomoć fotomontaže) ne bi li im se njihovi prijatelji divili kakav čudesan i uzbudljiv život vode…

Prihvatiti svoje mane, razvijati svoje vrline, davati u svemu što radiš sve od sebe, ne uspoređivati se s drugima nego samo sa sobom, pustiti da vas vole i poštuju samo oni koji vas prihvaćaju takvi kakvi jeste…

Jasno, nije to lako, pogotovo ne u ovom surovom kapitalizmu koji nameće materijalno, ali je jedini ispravan put i put na kojem nećete negdje usput izgubiti svoju osobnost…

Tagovi: analiza, kolumna, uspješnost, željko požega,