Dan je to kada bismo trebali itekako dobro promisliti o ovom našem komadiću Zemlje, osvrnuti se oko sebe i razmisliti što bi svatko od nas mogao napraviti kako bismo sačuvali prelijepi Mediteran
Ovo uskršnje jutro u Zagrebu nije bilo isto kao prethodnih godina. Naime, Bacač diska na popularnom “Pimpek placu” kod Dinamovog stadiona ostao je bez ofarbanih “jajca”. Da, dobro ste pročitali. Dugogodišnja tradicija umrla je preko noći, bez puno pompe, a nakon svega ostalo je pitanje – što se dogodilo?
Šok, tuga, nevjerica konstatirao je Zagrepčanin Zoran u Facebook grupi “Zakaj volim Zagreb”, a šokirani građani zajedničkim su snagama pokušali pronaći najprihvatljiviji odgovor na činjenicu da je jedna od najdugovječnijih zagrebačkih tradicija samo tako nestala.
Šok, tuga, nevjerica. 🥚🥚Sretan Uskrs.
Objavljuje Zoran Alebić u Nedjelja, 21. travnja 2019.
Podsjetimo, tradicija farbanja jajca seže u daleku 1926. godinu kada je meta zagrebačkih fakina bio kralj Tomislav, odnosno jajca njegova konja. Nakon što je postavljen Bacač diska, Vanje Radauša, ubrzo su u fokus došla njegova “jajca” koja su počela mijenjati boju.
Bilo je trenutaka kada je ‘Bacač diska’ žestoko navijao za Dinamo, pa su mu u skladu s tim pomodrila i “jajca”, no pred sam Uskrs njegovo međunožje bilo je sklonije veselim, proljetnim bojama.
U jednom trenutku, tijekom devedestih, činilo se da je i ova tradicija jednostavno zaboravljena, no nove generacije fakina potrudile su se iz prašnjavog škrlaka izvući ovaj simpatični zagrebački običaj. No, po svemu sudeći i ta je generacija odrasla, a tradiciju nije imao tko naslijediti.
Hoće li Bacač diska jednoga dana opet dočekati jutro s ofarbanim jajcima ili je još jedan običaj potpuno nestao, ostaje nam za vidjeti.
Najstarija uskrsna tradicija zagrebačkih fakina: Hoće li i ove godine ofarbati ‘jajca’?
Foto: Wikimedia
Dan je to kada bismo trebali itekako dobro promisliti o ovom našem komadiću Zemlje, osvrnuti se oko sebe i razmisliti što bi svatko od nas mogao napraviti kako bismo sačuvali prelijepi Mediteran
Besplatan program uključuje selekciju video-radova međunarodnih i domaćih umjetnika: Mire Manojlovića, Ane Hušman, Ivana Faktora i Zdravka Mustaća, razgovor s Vladislavom Kneževićem i predstavljanje hrvatskog grupnog eksperimentalnog video projekta Topografije mogućeg